Dino Pešut

Dino Pešut (Sisak, 24. veljače 1990.), hrvatski dramaturg, dramatičar i romanopisac. Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je 2009. godine. Od 2011. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u kazalištima u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, a 2024. zapošljava se kao kućni dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Kao dramatičar debitira 2013. godine dramom ''Pritisci moje generacije'' koju je u HNK Split postavio slovenski kazališni redatelj Samo M. Strelec.

Godine 2015. praizvedena je njegova drama ''(Pret)posljednja panda ili statika'' u režiji Saše Božića i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je dobila vrlo dobre kritike, pa je tako kritičar Tomislav Čadež zaključio "''Pešut je 25-godišnjak i već se za njega može napisati da je zbilja pisac. Talentiran je, što znači da ima, što se kaže, rečenicu, a njegovi likovi unutarnji život.''" Predstava je bila rado gledana, a gostovala je i na nekoliko prestižnih festivala. Drama je postavljena i u prestižnom bečkom kazalištu Burgtheater, te u Srbiji.

Nekoliko godina živi u Berlinu, te ostvaruje brojne suradnje s njemačkim kazalištima. 2018. godine dobiva prestižnu nagradu za dramsku literaturu za mlade ''Der deutsche Jugendtheaterpreis'' koju dodjeljuje Savezno ministarstvo za obitelj, starije osobe žene i djecu. Sudjelovao je i na radionici najvažnijeg njemačkog kazališnog festivala ''Theatertreffen''. Njegove drame igrane su u važnim kazalištima njemačkog govornog područja kao što je Burgtheater itd. U Berlinu piše i svoj prvi roman ''Poderana koljena'' kojeg objavljuje 2018. godine.

2019. godine vraća se u Zagreb, te započinje pisati kratke priče pod nazivom ''Ultra kratke priče'' koje objavljuje na svom blogu.

Iste godine uspješno su praizvedene dvije njegove drame; ''Stela, poplava'' u režiji Selme Spahić i produkciji GDK Gavella, te ''Djeca recesije'' u režiji Ivana Plazibata u koprodukciji PlayDrame i Kazališta Marina Držića.

2020. godine praizvedena je njegova drama ''H.E.J.T.E.R.I'' u Zagrebačkom kazalištu mladih. Iste godine objavljuje svoj drugi roman ''Tatin sin'', koji je potom preveden na nekoliko jezika.

Njegove drame prevedene su na desetak jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni. Provided by Wikipedia