Jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. i reprezentacijska paradigma nove državne kulturne politike

Svjetske izložbe u razdoblju između dva svjetska rata postaju specifična reprezentacijska paradigma koja u obličju idealizirane slike svijeta objedinjava raznorodne segmente kulturne produkcije i politike. Pariška izložba 1937. u tom smislu označava kulminacijsku točku medijalizacije složenih odnosa...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:336175/Details
Matična publikacija: Radovi Instituta za povijest umjetnosti
37 (2013) 37 ; str. 179-192
Glavni autor: Galjer, Jasna (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
Online pristup: http://hrcak.srce.hr/138253
LEADER 03118naa a22002777i 4500
003 HR-ZaFF
005 20180114165805.0
008 150113p20132014hr |||||||||||||| ||hrv|d
999 |c 336175  |d 336172 
035 |a (CROSBI)689139 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Galjer, Jasna  |9 478 
245 1 0 |a Jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. i reprezentacijska paradigma nove državne kulturne politike /   |c Galjer, Jasna. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Yugoslav Pavilion at the World Exhibition in Paris (1937) and the Role of Zagreb's Public School of Crafts in Creating the Representational Paradimg of the State's New Cultural Policy ) 
300 |a 179-192  |f str. 
363 |b 37   |i (2014) 
500 |a  Radovi IPU br. 37 za 2013. objavljen je u 2014. 
520 |a Svjetske izložbe u razdoblju između dva svjetska rata postaju specifična reprezentacijska paradigma koja u obličju idealizirane slike svijeta objedinjava raznorodne segmente kulturne produkcije i politike. Pariška izložba 1937. u tom smislu označava kulminacijsku točku medijalizacije složenih odnosa moći na globalnoj sceni. Njihova slojevitost nalazi autentični izraz u izložbenoj arhitekturi, gdje tradicionalizam i modernizam uobličavaju kulturno povijesne i sociopolitičke kodove poput totalitarizma i demokracije. U članku se na osnovi arhivske dokumentacije detaljno rekonstruira genealogiju i analizira nastup Kraljevine Jugoslavije na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. od inicijalne faze, prikaza natječaja za projekt paviljona, njegove realizacije i cjelokupne organizacije nastupa do rekonstrukcije postava po prostornim i tematskim cjelinama te recepcije u medijima i javnosti. Primjenom historiografskog modela tumačenja i kontekstualnim pristupom analiziraju se pojedini aspekti promoviranja nacionalnog identiteta tadašnje Jugoslavije. Posebno se razmatra udio hrvatskih autora i zagrebačke Državne obrtne škole, čija uloga u afirmiranju kulturne politike na međunarodnim izložbama između dva svjetska rata i u okviru procesa modernizacije društvene sredine dosad nije bila predmet sustavnog istraživanja. Na temelju brojnih novih spoznaja članak prvi put donosi integralni prikaz paviljona koji ne uključuje samo arhitekturu već i izložbeni postav, kao i neopravdano zanemarivanu Bosansku kuću, u čijoj je realizaciji također ključnu ulogu imala zagrebačka Obrtna škola, što nužno nameće potrebu za novom interpretacijom i valorizacijom. 
536 |a Tiskano 2014.  |f Projekt / tema: 101-0000000-3046 
546 |a HRV 
693 |a Svjetske izložbe, Pariz 1937., izložbena arhitektura, jugoslavenski paviljon, Državna obrtna škola, Josip Seissel  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a  world exhibitions, Paris 1937, exhibition architecture, Yugoslav Pavilion, Public School of Crafts, Josip Seissel   |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Radovi Instituta za povijest umjetnosti  |x 0350-3437  |g 37 (2013) 37 ; str. 179-192  |g Radovi IPU br. 37 za 2013. objavljen je u 2014. 
856 |u http://hrcak.srce.hr/138253 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni  
962 |s od 2015